E, ćao. Baš me dugo nije bilo. A ni Vas, dragi moji blogeraši. Obaveze, deco, obaveze...šta ću?! I morah da se javim. Kao i svi taoci odbeglih optuženika i ja sam čekao dan kada će veliki junaci da pokažu identitet i ispričaju šta bi s njima ovo vreme.

   Neću da govorim o politici. Srbin sam, ma šta to vama a i svima značilo. Veliki. što će reći sebi i svojoj domovini želim sve najbolje. Pa s tim u vezi hoću nešto patriotski da vam kažem Razmislite o tome.

Hapšenje Radovana Karadžića izazvalo je (s pravom) veliku medijsku pažnju. Različite komentare, emocije,psovke,stavove i odrednice. A ja samo hoću nešto da pitam. I nešto malo da kažem.

Prvo. Da li vi poštovani prijatelji, bez obzira koliko vam je neprijatno, odlazite na poziv Suda ili neke druge državne institucije ukoliko dobijete poziv? Bez obzira da li znate da ste nešto skrivili ili ne? Ukoliko ste skrivili, javljate se da vas ne bi pod prisilom odveli na naznačeno mesto a ukoliko niste, tim bolje, trčite i sve 'petama u dupe' gledate da pokažete nadležnom organu da nije u pravu. A niste heroj i junak (Srpski) pa da ne otvarate 'pozivaru' vrata, kažete mami 'nisam kod kuće ako me traže'...nego, pravo u Instituciju sistema.

Aaaaaaaa, kažu bio je rat! Odlično! Postoje 'Prava i običaji rata' koja se u civilizovanom svetu poštuju (odnosno, možda i ne ali te posle juri ruka pravde) i na osnovu toga u postratnom vremenu, kada pobednici napišu 'šta se stvarno dogodilo' vi ste ili izuzeti ili uključeni u progon. Naravno, tih pobednika. E, zato, ako mislite da se oglušite o jedan takav važeći medjunarodni dokumenat, onda bi bilo uputno da izaberete službu u pobedničkoj vojsci. U protivnom...

Da li biste vi dragi moji, dozvolili da neko vaš toliko pati a da ste vi, makar i nominalno, formalno a ako hoćete i nepravedno razlog tome? Biste li?

Ne verujem. Suviše ste časni i dostojanstveni, (barem velika većina vas) tako da bi vam to bilo izvan sistema vrednosti.

Sačuvajmo, dragi prijatelji, braćo i sestre, Srbi i Srpkinje, kako god želite da vas oslovim, junačke poduhvate u nauci, tehnici, umetnosti, sportu i naravno ratu, ako ga daleko bilo ikada više bude ali ga sačuvajmo i posle rata. Nema Suda i sudije koji može da dokaže da li je Radovan kriv. On sam to najbolje zna. On i Gospod. Svi ostali su pristrasni,licemerni i što je najvažnije nebitni.Krijući se ovoliko dugo, uzimajući tudj identitet, želeći da pobegne od Suda i sebe, bojim se da on to baš zna. Ono što ja znam je da je Sarajevo držano u okruženju i bombardovano duže nego Staljingrad u Drugom svetskom ratu. I znam, da je u njemu za to vreme stradalo više od hiljadu dece. Više ništa ne znam i ne bih želeo da znam. Kada ovo pročitate, razmišljajte o nečemu lepšem, biće vam mnogo bolje. POZZZZ