Pišem ovo pet minuta pre zatvaranja biračkih mesta. Jebena li naziva?! Čekamo ko će da pobedi. Njihovi ili naši- Odmah da znate, malo je 'naših'. I ako su sada 'naši' odmah kada pobede postaju 'njihovi', tako je od pamtiveka. Današnji dan ću pamtiti po tome što je mojoj mami rodjendan, ali i mom prijatelju iz kraljevačkog detinjstva a sada MEGA STARU Vladi Divcu. Na moj sms 'Srećan rodjendan' dobio sam odgovor 'Hvala'. Krk! E, pa molim. A broj mobilnog vam ne dam. Razumećete- No, to su ovozemaljske stvari, mene više muče 'nebeske', tj. Demokratsko~Radikalske. Aha. Jebeš rodjendane pa neka su od najrodjenijeg i najpoznatijeg. Ne bih u narednih tri sata prao donji veš ni Tadićevcima ni Tomićevcima. Nikom! A njima dvojici ne bih voleo ni da vidim, izdaleka. Boris nije džaba urlao sa bine kao da je vodja navijača sa njegove mu omiljene 'južne' tribine. Zna da ako 'zglajzne' što je malo verovatno (ne da Svet) ima da mu se raspu glasači kod malog Čedomira J. Što po meni i nije tako loše. Ne znam po vama. Za nas 'zvezdaše' najbolje je bilo da smo pustili ova dva 'grobara' da se pocepaju, s tim što je ovaj ružniji, nešto poznatiji po tom nadimku, ali na isto mu izadje. Našeg 'Delije' dr Zorana Djindjića više nema, tako da je sada malo važno ko krešti sa bina. No da uozbiljimo, kako prilika nalaže. Toma zna da je ovo za njega, ako zglajzne ( a sva je prilika da hoće) konjec filjma! Nema više, pa, pa... pored Demokratskih Ministara, njihovih žena i švalerki, najviše će se obradovati onaj mali što je ljubio peglu kao dete a sada sa mesta GENSEKA (važne li funkcije) najveće stranke u Srba priča i što treba i što ne treba i što nije smeo ni kao mali pred tetkom koja nema dece a njega je nekako najviše volela. E, možda se njemu posreći ali milion i 500~600 hiljada vernika imati više neće. Jok Bogami. Sve u svemu, Boris Meneken će trijumfovati a da li će ponovo ostaviti Koštuničine ministre ili će samog Koxija još više unaprediti (recimo u Faraona) njemu ostavljamo na savesti. I možda malo njegovom tati i jednom delu SANU, kažu da se i oni nešto pitaju.Uglavnom prošli put je maneken zakazao. Skroz.Neće biti nekog čuda (a možda ja i omanem u prognozi) Srbija je ovo, u svakom slučaju sutra se radi i priča kako je bilo i kako je moglo biti. Svet nas gleda, pomalo se Krsti ali veruje da baš nismo 'tolike budale' kao što jesmo. Ovo moje lamentiranje nad Srpskom političkom sadašnjicom završavam rečima dr Zorana Djindjića pred 'one' izbore, kada smo mislili da smo se malo uzeli u pamet: 'Ako danas ne uspemo, jedini razlog smo mi sami'. Laku noć dragi moji BLOGGERI!