S obzirom na svo iskustvo, može se čak podvesti ako želite i poznavanje muško-ženskih odnosa, nikako mi ne ulazi u glavu, kako jedna potpuno, sa ove tačke gledišta jednostrana i iskompromitovana ljubavna saga ne može da odagna onaj post-traumatski bol?! Možda je pitanje komplikovano ali verujte ni u deliću tako kako je komplikovano nastalo. Večito filozofsko, pa ako hoćete i istorijski nerazjašnjeno pitanje 'umeća ljubavi' i poznavanja 'ljubavnih osećaja' dovodi vas u pomalo stupidnu fazu u kojoj kontraindikovano sami sebe hvatate u raspolućenoj završnici definisanja sopstvenog statusa. Naravno da traganje do tolikih dubina psihološko-socijalnog aspekta propasti jedne veze može da izazove od podsmeha do ozbiljne literarne kritike, ipak sa poražavajućim činiocem fatalističkog pristupa zaljubljenosti konstatujem da je kraj jedne ljubavi zapisan pre nego što ste sanjali. Takodje, ubedjen sam vrlo, da je jedan od partnera koji nikada nije ni pomislio da je ta ljubav za njega poslednja i definitivna životna sreća, nepopravljivo lako i potpuno mirno kako vreme prolazi, odigrao poslednje poteze kako bi svoj pobednički ego pretvorio u trijumf nad ovim drugim, koji je naivno i pomalo paganski verovao u ljubav, kao smisao života. Stotine i stotine hiljada tona papira je potrošeno u tom večitom traganju za suštinom kojom ljubav pobedjuje surovu stvarnost kao najvećeg neprijatelja, ali do formule uspeha takve misije se nije došlo. Tako i ja ovim narikačkim textom odajem priznanje taštini, malogradjanštini, sujeti, sebičluku, lažnim vrednostima i svim njihovim satrapima u briljantnoj pobedi nad ljubavlju. I iskreno im se divim. Laku noć.